Daniel i Ranko završili su treću od ukupno 13 etapa Via Adriatica rute, u sklopu humanitarne akcije kojom prikupljaju sredstva za terapije djece s teškoćama pa smo odlučili paralelno s njihovim etapama, predstaviti i etape koje prolaze roditelji ove djece, kao i sve što je prošla udruga Brački pupoljci u svojih 10 godina rada. Treća etapa je – borba s birokracijom.
Na koji način pomoći djetetu? Nema protokola po kojem se postupa, na preglede i terapije se čeka mjesecima u udaljenim gradovima na kopnu. Terapije su nedostatne, mreže podrške na otoku nema, nema mogućnosti školovanja djece s teškoćama na otoku. Kako izgleda treća etapa, borba s birokracijom, pročitajte u nastavku.

Svako se dijete razvija unutar složenih sustava koji utječu na njega: prvi kojeg čini kuća, obitelji i odnosi u njoj, drugi koji se odnosi na okolinu u kojoj dijete provodi značajan dio svog vremena poput škole ili vrtića, treći kojem pripada ona okolina koja nije direktno dio djetetovog života, ali utječe na njega – poput zdravstva, nadležnih ministarstava, Centra za socijalnu skrb i drugo, potom četvrti koji označava kulturološki i društveni aspekt pa tako tu govorimo o društvenim vrijednostima, normama i mentalitetu, i konačno, posljednji sustav koji se odnosi na vremenski aspekt i okolnosti u kojima živimo, poput rata ili trenutno – pandemije.
Da bi se unaprijedio razvoj djeteta, potrebno je potaknuti njegovu interakciju s različitim sustavima, u različitim okolinama, koje bi trebale biti stabilne, predvidive i obogaćene sadržajima.
Roditelji djece s teškoćama najčešće najviše problema imaju upravo na trećoj razini, odnosno unutar sustava u kojem im najveću prepreku čini birokracija. Kroz ranu intervenciju isprepliću se usluge i resursi sustava zdravstva, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja te državne i lokalne uprave, tako da je nužna njihova suradnja i povezanost, a koja u Hrvatskoj još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini.

Dodatno, većina ustanova smještena je u većim gradovima te samim time velikom broju roditelja i djece nedostupna. Potom, informacije koje roditelji dobivaju moraju biti jasne, precizne i opsežne na svim razinama, a one često nisu jednake kvalitete u različitim dijelovima Hrvatske. Javlja se i problem priuštivosti jer, iako su usluge rane intervencije od strane države besplatne, jako ih je malo i često nisu dostupne zbog velikih potreba i lista čekanja. Konačno, javlja se i problem interdisciplinarnosti i nužnosti prijenosa informacija i zajedničkog rada stručnjaka, što u većini slučajeva ide na teret roditelja. Ovo su samo neki od problema s kojima se suočavaju roditelji djece s teškoćama u razvoju, kada žele pomoći svom djetetu, kroz javno dostupne usluge i postojeći zdravstveni sustav.
Međutim, iako često obeshrabruje, birokracija i cijeli sustav pokazuje napredak u svojoj organizaciji upravo zbog pritiska okoline i roditelja, a posebno udruga kao što su Brački pupoljci, i zbog toga je važno NE odustati.
Što možemo zaključiti?
Kako bi u potpunosti osigurali kvalitetan i smislen djetetov razvoj , ali ga i razumjeli, nužno je shvatiti odnos djeteta i okoline koja ga okružuje. Zato je važno osigurati stabilnost svih tih okolina, obogatiti njihov sadržaj, uključiti užu i širu obitelj, potaknuti njihovu interakciju i suradnju, raditi na uklanjanju stereotipa i predrasuda koje su prisutne u društvu, raditi na poticanju inkluzije i integracije ne samo djece, nego i odraslih osoba s teškoćama u razvoju. Radom na svim razinama, postižemo uspjeh i maksimaliziramo razvoj djeteta!
Ukoliko ste i vi roditelj djeteta s teškoćama, obratite se udruzi Brački pupoljci, da vam olakša ovaj prvi korak, i uputi vas u načine na koje možete pomoći svom djetetu!
Ukoliko želite podržati roditelje djece s teškoćama, sponzorirajte Danielove i Rankove kilometre jer svaki prijeđeni kilometar znači jedan sat terapije! Evo kako sponzorirati kilometre i terapije.